Stoljetni kalendar

Egipatski kalendar

Stari Egipćani su prvi utvrdili da sistem mjerenja vremena, zasnovan na Mjesečevim mijenama, ne odgovara prirodnim kretanjima Sunca. Oni su svoj kalendar utemeljili na Sunčevoj godini od 12 mjeseci po 30 dana. Budući da je po njihovom proračunu Suncu trebalo 365 dana da završi svoj krug na nebu, oni su, na kraju godine od 360 dana, dodali još pet dana koje su proglasili »danima gozbe«, a sveštenicima povjerili da te gozbe organiziraju.

Praćenjem prirodnih pojava stari Egipćani zapazili su da poplave Nila traju četiri mjeseca, da su im za sjetvu i uzgoj usjeva potrebna daljnja četiri mjeseca, a za žetvu nova tri mjeseca. Oni su takođe, zapazili da žarko svjetleća zvijezda Sirijus izlazi na nebu zajedno sa Suncem, i to u vrijeme kada Nil počinje poplavljivati njihovu zemlju. Na osnovu tih spoznaja podijelili su godinu na tri sezonska razdoblja po četiri mjeseca, i za početak svog kalendara uzeli dan rađanja Sirijusa, zajedno sa Suncem, na istoku. Ovaj egipatski kalendar je usvojen 4236. godne prije naše ere. Smatra se ne samo najranije poznatim kalendarom od 365 dana, nego i najranije zabilježenim vremenom u povijesti čovječanstva, također i najranije zabilježenom misaonom aktivnošću ljudi. Stari egipatski kalendar je preteča današnjeg gregorijanskog kalendara.

Egipatski kalendar

Stari egipatski kalendar. Mjeseci su predočeni pločama. Godina je počinjala na dan kada je Nil preplavio obale. Četiri ploče s lijeve strane predočavaju sezonu nadolaženja vode i plavljenje zemlje, druge četiri sezonu sjetve, posljednje četiri sezonu žetve.

Međutim, tokom stoljeća koja su slijedila pokazalo se da se godina stvarno sastoji od 365 dana i još oko četvrtine dana. Ova četvrtina dana postupno je dovela do promjena sezona koje su bile zapisane u kalendaru. Prvi mjesec u kalendaru nije se više poklapao s početkom poplava Nila, nego s početkom žetve, a poslije i s početkom sjetve. Godine 238. prije n. e., faraon Ptolemej III. pokušao je ispraviti ovu pogrešku dodavanjem jednog dana svake četvrte godine. Taj danje trebao biti posvećen »bogovima dobročiniteljima«. Ovu reformu kalendara nisu prihvatili ni sveštenici a ni narod starog Egipta. Prvobitni kalendar je ostao i dalje u upotrebi i pored velikih teškoća koje im je stvarao zbog pogrešnog mjerenja godišnjih doba i sezona za najvažnije radove oko sjetve i žetve.

Kasnijim promjenama u kalendaru utvrđeni su datumi početka i završetka sezone – plavljenja Nila od 21.juna do 20. oktobra, sjetva od 21. oktobra do 20. februara, žetva od 21. februara do 20. juna. Poplave i pad vode Nila mjereni su pomoću posebnih sprava, nilometara, koji su bili pod nadzorom sveštenika. Ovi rani nilometri, koji su imali veoma značajnu ulogu u životu Egipćana, mogu se danas vidjeti u hramovima i muzejima.

 

Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

To Top