Stoljetni kalendar

Atinski, Rimski i Gregorijanski kalendar

Atinski kalendar

Atinski kalendar je bio utemeljen na egipatskom. Dan je počinjao zalaskom Sunca, a imao je 12 sati, isto koliko i noć. Sedmodnevna sedmica nije postojala, ali je lunarni mjesec bio podijeljen na tri dijela. Mlad Mjesec je

Atina

Atina

označavan kao početak kalendarskog mjeseca; 12 takvih mjeseci činili su godinu od 354 dana, i zbog toga je svake treće godine dodavan po jedan novi mjesec. Meton je, 432. godine n. e., utemeljio devetnaestogodišnji ciklus, prema kojem su treća, peta, osma, jedanaesta, trinaesta, šesnaesta i devetnaesta godina imale još po jedan mjesec. Poslije je bilo pokušaja da se Metonov ciklus zamijeni kalendarom utemeljenim na četiri devetnaestogodišnja ciklusa, ali to nije bilo ni prihvaćeno ni primijenjeno u svakodnevnom životu.

Rimski kalendar

Najstariji rimski kalendar imao je podjelu od deset mjeseci različite dužine i godinu od 304 dana, koja je počinjala martom mjesecom. Između 715. i 672. prije n. e. dodani su januar i februar i uvedena godina utemeljena na lunarnom sistemu. U V. stoljeću prije n. e. lunarni sistem je zamijenjen Sunčevom godinom, a sveštenicima bilo prepušteno da reguliraju pitanje dana. Oni su to činili toliko nesređeno da su dani znatno odstupali od astronomskog sustava. Gaj Julije Cezar, rimski državnik, koristeći dostignuća egipatskih astronoma, izvršio je reformu kalendara, prema kojoj je 46. godina prije naše ere dobila 445 dana, a nakon nje svaka godina ima 365 dana i 6 sati, podijeljena na 12 mjeseci (4 po 30 dana, 7 po 31 i 1 mjesec od 28 od¬nosno 29 dana), s tim da svaka četvrta godina bude prijestupna, tj. od 366 dana. Ovaj kalendar je utemeljen na Sunčevoj (tropskoj) godini i poznat je kao julijanski ili stari kalendar.

Gregorijanski kalendar

Julijanski (stari) kalendar je primjenjivan sve do pred kraj XVI. stoljeća. U tom vremenu utvrđeno je da Sunčeva godina ne traje 365 dana i 6 sati, nego je kraća za oko 11 minuta i 14 sekundi. Zbog te razlike julijanski kalendar je znatno odstupao od astronomskih normi, što je dovelo do promjene dana u koje su padali vjerski praznici i ravnodnevice. Papa Grgur XIII. je izvršio reformu julijanskog kalendara i građanski kalendar uskladio sa Sunčevom godinom. Nakon četvrtka 4. oktobra 1582. naredni dan računao se kao petak 15.oktobra. Propisano je i da od vjekovnih godina po tri uzastopne budu obične (1700,1800,1900), a prijestupna može biti samo svaka četvrta, i to ona čije su prve dvije brojke djeljive se 4 (1600, 2000, 2400).

Ubrzo nakon utemeljenja, gregorijanski kalendar je prihvaćen u mnogim evropskim zemljama. Italija, Španjolska, Portugal, Poljska, Francuska i Nizozemska primjenjuju ga od 1583. Jedan dio Njemačke primjenjuje ga od 1583., a ostali je prelazio na gregorijanski kalendar postupno do 1700. Slično je bilo u Švicarskoj i Danskoj. Engleska je usvojila novi kalendar 1752, Švedska 1753, Pruska 1610, Japan 1873, Kina 1912, Grčka 1924, Turska 1927, SSSR 1940. Kod nas je uveden 1919.

Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

To Top